Istrgnuta stranica jednog dnevnika

Autor: Sokić Portal
Lektor: Dijana Tošić
Ilustracija: pexels.com

 

Da li je lepa, kako se zove?

 

Čini mi se da je ona prava,
ali ne u pravo vreme?

 

Voliš je, kažu…
Ženiš je kažeš!

 

Ja te plašim.
Zašto?

 

Plašiš se da mi čuješ glas,
a ja se plašim da odem u onaj grad
u kome si mi izjavio ljubav.

 

U onaj grad gde religije
spajaju ljude na poseban način,
gde ljudi žive specifičan humor…

 

Ježim se na zvuk trube,
boli sećnje na jednu šetnju kraj Zapadne Morave…
Na onom splavu više ne pijem.
Na Zlatibor, retko idem,
na olimpijskoj planini nisam uopšte bila
od onog davnog jula.

 

Još uvek letim avionom,
samo mnogo ređe,
jer prekookeanski letovi bude posebna sećanja.

 

Tebi je ime mog grada još uvek bolno,
kažeš da moje selo miriše na lipe i med,
a dugu planinu iznad mog grada često gledaš na slikama,
zvuk trube te seća na sve ludosti naše mladosti…

 

I ko sa našim uspomenama može da se poredi,
ipak smo mi najjači u porazu i pobedi…

 

Leave a Reply